Povjest Rascane

Jedna od preostalih nastambi za stoku sa slamnatim krovom.Klinite za veliku sliku.

Croce templare.

Srednjovjekovna karta Župe Gorske. Klikom možete vidjeti istu uvećanih dimenzija

Stecak na Grebinama,klikni za veliku sliku

Jedan od stećaka na Grebinama. Kliknite za veliku sliku.

Ploca kod Stipana,klikni za veliku sliku

Nadgrobna ploča kod crkve sv. Stjepana.Kliknite za veliku sliku.

Artefakti na Samatorju,klikni za veliku sliku

Artefakti kod crkve sv. Mihovila.Kliknite za veliku sliku.

Žrvanj za mljevenje žita,jedan od rijetkih preostalih.Lokacija Godinj.Kliknite za veliku sliku.

Zaseok Godinj.Karakteristična arhitektura sa ulicama i solarima Jedan od najstarijh zaseoka u Rašćanima.Kliknite za veliku sliku.

Godinj.Kliknite za veliku sliku.

Križ na starom groblju kod sv. Mihovila.Kliknite za veliku sliku.

	O životu u ovim predjelima prije i za vrijeme Rimskog Carstva nema pouzdanih pisanih ili arheoloških tragova. Budući da je selo smješteno u kotlini, u blizini koje je prolazila stara Rimska cesta za Epidaurus (Cavtat), može se pretpostaviti da je i u tom razdoblju ovo područje bilo naseljeno, tim više što se mogu pronaci grobovi i Ilirske gomile (lijevo) za koje se pretpostavlja da su iz tog vremena.
Na predjelu Grebine nalaze se stećci koji su nijemi svjedoci proteklih razdoblja. Najveci je dug 200cm, širok 100 i visok 160 cm. Na njima se mogu vidjeti neki karakteristični simboli koji potječu sa Istoka kao kukasti križ (Svastika) i polumjesec. Pretpostavlja se da potječu od ranokršćanske vjerske skupine Bogumila ili da su nastali tijekom 12 stoljeća kada su ove prostore kontrolirali Templari koji su se naselili u Dalmaciji oko 1165. godine u vrijeme kralja Stjepana III.
	Bogumilstvo, kao i kasniji katarski pokret, predstavljaju "renesansu" gnostičkoga dualizma pod utjecajem manihejstva (prema perzijskom vizionaru i proroku Maniju iz. 3. st.) sinkretističkoj religiji koja je spojila učenja zoroastrizma, kršćanstva i budizma. Vitezovi Templari ili Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama" (Pauperes Commilitiones Christi Templique Salomonis) osnovan je 1118." nakon prvog križarskog rata s namjerom
da pomogne novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da pruži sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po cemu je i dobio ime. U knjizi Lelje Dobronić "Templari i Ivanovci u Hrvatskoj" spominje se da je kralj Stjepan III odobrio templarima posjed Haco,
	koji im je darovao Gutimir (Gutitemerus, Godimir) župan Župe Gorske. Vijest o tome glasi: " Neki posjed imenom Haco, što im je dao župan Gutimir, koji je u ono vrijeme bio župan Gore, dozvolom kralja Stjepana, koji je u ono vrijeme kraljevao u Ugarskoj...". Kao što se vidi na karti lijevo Župa Gorska bilo je područje današnje Župe, Rašćana i Kozice i dalje do Vrgorca. Što se tiče Templara na ovim prostorima na njihovu nazočnost ukazuje činjenica
da im je jedan od osnovnih zadataka reda bilo osiguravanje hodočasnika na putu za Jeruzalem, a kopneni put za Jeruzalem duž Jadranske obale prolazio je upravo kroz zabiokovsku kotlinu. Na nadgrobnim pločama u šamatorju crkve sv. Mihovila mogu se uočiti neki karakteristični simboli iz Templarske "ikonografije" kao što su gral, mač i templarski križ (croce templare). Sudeći po zapisu Tome Juričića, u kojem su opisane prilike u kojima se odvijao
	crkveno-vjerski život u Vrdolu (današnje Rašćane i Župa), pri kraju 16 st.: " U ovo vrime ne biaše crkve u svoj Gorskoj Župi nego se mise govorahu na tri mista, to jest: U Orašju, u Postinju i pod kljenom kod Sv. Miovila, a u velike blagdane govorila bi se u Orašju.", očito je da su krajem 16. st postojali ostatci vjerskog objekta(pod kljenom kod Sv. Mihovila).Ostaje otvoreno pitanje zašto se misa služila u "Postinju" , za pretpostaviti je da je na tom
području (sjeverna strana kotline) postojao u prošlosti neki manji vjerski objekt, sudeći po postajma sadašnjeg križnog puta, taj objekt bi se mogao nalaziti sjevernije od crkve sv. Mihovila na križanju (sastajalištu) puteva iz gornjih Rašćana prema crkvi sv. Mihovila.Oko 1500 g. ovim područjem vladaju Turci. 1599 g. počinje izgradnja crkve Sv. Mihovila koja je jedna od najstarijih crkava na ovom području (uzima se u obzir datum obnove 1600 god) pošto je
	obnavljana za vrijeme Turske vlasti, gotovo je sigurno da je nastala na temeljima mnogo starijeg vjerskog objekta jer Turci,u pravilu, nisu dozvoljavali izgradnju "novih" crkava . Za vrijeme Turske vladavine ovim područjem, vjerovatno između 1646 i 1649, nastala je i usmena balada o Hasanaginici (slika dolje), radnja se dešavala u Vrdolu (područje današnjih Rašćana i Župe) na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine Biokovo.
1718 g. Vrdol (Rašcane) je oslobođen od Turske vlasti jer je, nakon tzv. Malog rata, Turska, mirom potpisanim u Požarevcu, izgubila današnju Imotsku krajinu. Poslije toga je u Vrdolu uspostavljena mletačka vlast. 1906 obnovljeno je šamatorje oko crkve Sv. Mihovila.U 19 st. dolazi do značajnog iseljavanja dijela stanovništva u prekomorske zemlje od kojih se mnogi nisu ni vratili.
29.kolovoza 1942 je izvršen pokolj stanovništva od hercegovackih četnika koji su zapalili gotovo polovicu Donjih Rašcana i ubili 39 nevinih ljudi. Medu njima i dva svećenika: don Ivana Čondica i don Josipa Braenovića.Trend iseljavanja se nastavio i u 20 st. tako da značajan broj ljudi porijeklom iz ovog kraja živi u Makarskoj i Splitu.
	Posljednih godina, usprkos općoj globalizaciji, obnavlja se značajan broj kuća (uglavnom kao vikendice), jedan od dobrih primjera je i zaseok Veliki Godinj gdje se kuće obnavljaju poštivajući zatečenu arhitekturu i upotrebljene materijale. Međutim značajnji razvoj može se očekivati samo ako se pokušaju valorizirati prednosti ovog područja u eventalnom razvoju turizma i ekološke poljoprivrede. Glavne zapreke nekom bitnijem pomaku su rascjepkanost poljoprivrednih površina,
kao i nedostatak suradnje među preostalim stanovništvom koje ne može pronaći zajedničke dogovorne interese u cilju unapređenja opće kvalitete života na ovim prostorima.U posljednje vrijeme smo svjedoci proboja autoputa po padinama brda na Istočnoj strani kotline što je ostavilo ružan ožiljak ispod vrha Šibenik. Nadamo se da će tijekom vremena i taj ožiljak djelimično zarasti i da će ova mala kotlina sačuvati nešto od svoje "nedirnutosti" kroz buduća razdoblja.